NovoMiloševačka Slika dana - 04.07.2005

Lasta...

Lasta...

    Opis: U centralnom delu fotografije, vidite "silujetu" lastavice iliti laste, kako to mi Vojvođani "volemo da kažemo", "uslikanu na oretu, sas" moje kućne terase...
     Od svi' ptica-selica, ona je nekako "najnježnija", krhke građe, a zamislite - da "priđe toliki, dugačaki, prikomorski" put u proleće i "uJesen". Kad' sam "bijo" mali, "uŠkolu" su nam pretili, da "koji" ubije lastu - umreće mu mati...
     Što se tiče ti' stvari, za svakog miloševačkog domaćina, "čast" je kad se laste "odlučidu" da baš kod njega "postavidu gnjizdo" ispod "olkera", pa bila to kuća il' štala. Te godine, one "cigurno čistidu" avliju od "insekata" - samo "letidu" otvoreni' kljunova i "kupidu" 'ranu za svoje "laščiće"...
     Evo jedne priče, a "NaTu" temu, mog Kuma, pevača, slikara, šuomena, jednom "rečju" umetnika - Bobe Stefanovića:

  • Putovao sam Sredozemljem, na brodu Libraija, kada nas je zadesilo strašno nevreme. Talasi su bili ogromni - kažu Dalmatinci - NEVERA, a to je kad su visoki od 15-est, do 30-et metara. Pored našeg, tik uz nas, još jedan brod se borio za opstanak, a ja sam sve to posmatrao sa komandnog mosta. U jednom momentu, Nikša, prvi oficir palube je primetio da je jedna lastavica pala na naš brod. Otišao sam do nje, uzeo je u ruke i osetio njen brzi, uplašeni puls i pomislio - Bože, kako ti je uspelo da stvoriš ovoliko malo stvorenje, od nekoliko grama, koje je u stanju da preleti čitavo Sredozemno more? Nikša mi je rekao, da lastavica - NIKAKO NEĆE ČOVEKU U RUKE, ali, ako je već tako, da pokušam da je isušim krila i dunem u kljun, što sam i učinio i ona je istog časa uzletela i nastavila svoj put...
  • Copyright © - - All right reserved
    Link sponzora   Link sponzora

      ...
    Arhiva Slika dana:

    - po godinama !!!