Opis: Desila se "jedared", jedna sa'rana "uKarlovo"...
Pokojnik je "bijo" dosta stariji, u odnos' na udovicu mu, a "poGotovu" na ćerku im, koja je "vrištila", žaleći za "ocom"...
Bolni krici, su učestali, kad' je s'vatila, da kod prisutni' izaziva tugu, suze i jecaje...
"Negdi" iza mene, je jedna Karlovčanka kukala:
- Jaov Bože..., te gle kako vrišti ono dete..., jaov, pa kako je neko ne uteši..., juf, juf, juf..., o Bože..., kako je nisu "udarili kakvu nekciju" za smirenje..., jaov, jaov, javo...
"Posla" izvesnog vremena, o'ma' "doNje" se čuo i jedan iznerviran, "poMalko" preteći, muški glas:
- Ćuti već "jedared - šutniću" te !!!
Paz'te..., ni' šopiću te, ni' udariću te..., neg' - "šutniću" te..., strašno !!!
E..., al' se "zaTo" barem, Karlovčanka više nije čula !!!
| Copyright © Dragan Belic - |  |
- All right reserved |
| Vaš mâli prilog, "mlogo" znači, a u cilju "dâljnjog, svakodnevnog izlaženja" ovog sajta !!! |  |
| Link sponzora |
Link sponzora |