Opis: "Čuo sam se priko" telefona, pre "neki dan, sas jednim, mojim dobrim", koji je "rođeni varošan", a poreklom "Milošefčan"...
"Slabo" i dođe u Miloševo, "otKad" su mu "umreli" baba i deda i "sas materine" i "sas ocove" strane...
Kad' smo u "divan razmenili", one obavezne rečenice: kako si, kako tvoji i tako to..., "osetijo" sam kroz kratku pauzu izmeđ' reči, da 'oće nešto da me pita..., a sve "neZna" kako:
- Kaži..., jesil' 'teo nešto ?
- Kaži mi..., kako je u "Miloševo"..., imal' zreli' višanja i trešanja ?
- Ima..., evo baš "zrêdu" ovi' dana..., a što pitaš ?
- Kad' bi "živijo" u "Miloševo"..., im'o bi' u "avliju" višnju... i kad' "sazri", doček'o bi dan, da pada kiša, pa da pere plodove, a ja da i' berem, "jêm" i onako pljuckam "košćice" po zemlji...
I "ondak" je..., "zaPlako"...
Copyright © Dragan Belic - | - All right reserved |
Vaš mâli prilog, "mlogo" znači, a u cilju "dâljnjog, svakodnevnog izlaženja" ovog sajta !!! |
Link sponzora |
Link sponzora |