Opis: Salaš Štetin...
Prič'o mi je "jedared", moj deda "po ocu", Sava Belić Lalica, kako je nekad' putov'o na "doleke pûte, sKónji i sKóli" ( "sas" upregnutim konjima, u paorska kola... ), po desetak dâna !!!
Na moje iznenađenje, rek'o mi je, da je to "ondak" normalno bilo, da prespava na "kakav" salaš il' u neku od prvi' kûća, na ulaz u "kakvo" selo i to samo da pita dal' mož' !?!
U zavisnosti od "moći" domaćina i "godišnjog" doba, paorska kola bi ostala napolje il' "uŠupu", konji obavezno "uŠtalu, di" bi obično i on "bijo smešćen", ako ne "uKuću"...
"Svugdi" je "bijo" ugošćen, "kav" da je "rôd", pa makar domaćin "bijo od siromaški" i uvek je bilo "dugački divana", do kasno "uNoć"...
I on je "istim uzvraćo", ako bi ti slučajno prolazili kroz Karlovo i dočekiv'o bi i' i isprać'o, najbolje što je mog'o !!!
Na "rastanak" je bilo "dosta" samo:
- E pa "fala" !!!
A odgovor bi obično "bijo":
- E Bogu "fala" !!!
Kad' je tako jedan, "umoran" prolaznik, stig'o "uKraj" Beodre, u "prvu kuću" je "proZborijo" ovako:
- Dajte mi "malko" vode..., tako sam gladan..., nemam "di" da legnem !!!
Eto... i "dan-danaske", ta rečenica "žîvi, kodNas" u "Miloševo" !!!
| Copyright © Dragan Belic - |  |
- All right reserved |
| Vaš mâli prilog, "mlogo" znači, a u cilju "dâljnjog, svakodnevnog izlaženja" ovog sajta !!! |  |
| Link sponzora |
Link sponzora |