Opis: Nama Lalama se svi "obRadujedu, kadGuđ" nas "vididu"..., neki put čak i naše Sose !!!
Pa, kako se i "neBi" obradovali, kad' i proleće "naJavljivamo" !!!
Nije dovoljno poznato, da su samo Banaćani Lale, mada svi "mislidu", da su to svi iz Vojvodine...
Lale se "priPoznajedu" po "karakterističnim" govoru, a koji je "zaPravo srbski", "sas" puno germanizama, mađarizama i turcizama, uz "dugačko" izgovaranje samoglasnika. I unutar sâmog Banata, se govor razlikuje, maltene od mesta do mesta, što se "uZadnje vreme uProsečava". Ranije se čak razlikov'o govor Beodrana i Karlovčana, što se unekol'ko "promenilo" od 1975-te godine, kad' je počela nastava u "novu, školsku zgradu", a zatvorene stare u "Kaštilj" i "prikoPuta" od hrama Crkvene "obštine" Dragutinovo ( Karlovo... )...
"OTim" ćemo "detaljisati" neki drugi put, a sad' nešto o "mogućim nastanku" nadimka - Lala, kroz "raznoRazne" legende...
Posle mnogih junački odbijenih napada turske vojske na granicama Austrougarske, u kojima su visoko junaštvo pokazali graničarski pukovi sastavljeni od Srba, Marija Terezija je odlučila da krene na put i vidi te, tada već slavne junake. Putovala je, kao i uvek, diližansom i sa velikom pratnjom. Put do Petrovaradina vodio je preko Slovenije, Slavonije i Srema, gde se zaustavila da se odmori. Pošto nije želela da prelazi Dunav, koji je te godine valjao velike vode, znajući i da putevi do banatskih i bačkih karaula nisu u dobrom stanju, odlučila je da smotru graničarskih pukova izvrši u Sremu.
Komandantima pukova iz Banata i Bačke naređeno je da odaberu najbolje vojnike i da ih odmah prevezu na sremsku stranu i pripreme za smotru. Za mesto parade izabrana je udoljica, koja vijuga od padina Fruške Gore do Dunava. Tu udolicu danas preseca stari put Novi Sad - Beograd u blizini Gladnoša.
Bio je, legenda kaže, divan, sunčan, prolećni dan. Pukovi su rano pre podne postrojeni a Marija Terezija se, posle mise, dovezla na smotru. Dočekali su je uparađeni graničari postrojeni u tri ešalona: Banatski, Bački, i Sremski. Komandant je, kao i uvek u ovakvim prilikama, podneo raport predavši carici veliki buket lala, tada veoma skupocenog cveća, jer su ga imali samo bogati ljudi s obzirom da je lukovica dovožena čak iz Holandije. Primivši raport i cveće, Marija je pošla u obilazak graničara. U prvom ešalonu čekali su je, u stavu mirno, Banaćani. Stigavši do njih, impresionirana njihovim izgledom i vojničkom držanjem, spontano je počela da baca lale na graničare govoreći: "Šta će meni ove lale? Ovo su moje Lale (pokazujući na Banaćane), ovi junaci brane moju carevinu." Posle smotre, najboljim graničarima su, na improvizovanom prijemu, uručena mnoga odlikovanja i nagrade.
Tako je ostala priča o lalama kao cveću, carici i Banaćanima kao lalama, a na mesto smotre kasnije je postavljen spomen-kamen.
| Copyright © Dragan Belic - |  |
- All right reserved |
| Vaš mâli prilog, "mlogo" znači, a u cilju "dâljnjog, svakodnevnog izlaženja" ovog sajta !!! |  |
| Link sponzora |
Link sponzora |
 ... |
|
 |
 |
|
Arhiva Slika dana: - po mesecima !!! - po godinama !!! |
 |
 |
 |
|
DownLoad-ujte, odštampajte i "nalepte digođ naZid aktualni novoMiloševački" kalendar za tekući mesec... |
|